Ova rad je podijeljen na četiri dijela s nakanom da se stvori jedan pregled stanja čovjeka na sve tri razine. Prvo poglavlje daje općenito filozofsko tumačenje patnje jer prvo što patnja pogađa jest upravo čovjekov razum. Postavljanje pitanja o svrsi patnje je početak patnje. Taj trenutak spoznaje je provučen kroz povijest filozofije gdje se najviše govori o novovjekovnoj i suvremenoj filozofskoj misli. Nakon toga, u drugome poglavlju obrađuje se čovjekovo psihosomatsko stanje gdje je nit vodilja Hegelov panlogizam, odnosno je li tjelesna i emocionalna patnja posljedica čovjekova umišljaja ili je ipak nešto drugo u pozadini. Kako bi se primjereno odgovorilo na to pitanje korišteni su neki psihološki pristupi poput logoterapije i psihoanalize. Treće poglavlje daje uvod u duhovnu dimenziju čovjeka patnika. Kroz priču o Jobu je pripravljen put da se govori o Kristu, odnosno da se pokuša odgovoriti koliko čovjek može ispravno prosuđivati o svojoj situaciji. Naravno, kroz priču o Jobu će se konačno suočiti teista i ateista u jednoj osobi. Njegovo prigovaranje Bogu i privid izostanka odgovora je situacija svakoga čovjeka pred patnjom. Na toj svetopisamskoj liniji razvija se govor o Kristu patniku koji je uzor vjerničkog podnošenja patnje. Na kraju sve napisano će se aktualizirati i pokušati dati doprinos suočavanju s patnjom kroz etape suočavanja s patnjom.