U središtu znanstvenog istraživanja je religioznost Ivana Meštrovića (1883. – 1962.), hrvatskog i jugoslavenskog kipara, slikara, arhitekta i pisca. I. Meštrović je krštenjem službeno postao član Katoličke crkve. Cijeloga života bio je vezan uz Crkvu i prijateljevao je s brojnim svećenicima. Sakramentalni život je prakticirao isključivo u važnim životnim trenutcima vezanim uz primanje sakramenta krštenja, vjenčanja ili sprovodnih obreda. No treba reći da je prije smrti, usprkos nagovaranju svećenika, odbio primiti sakramenat bolesničkog pomazanja. Odbijanje sakramenta nije bila prepreka da mu se organizira crkveni sprovod. O umjetničkom stvaralaštvu I. Meštrovića postoje brojni znanstveni i stručni radovi, što se ne može reći kada su u pitanju njegovi radovi s vjerskom i religioznom tematikom, osobito kada je riječ o njegovoj religioznosti, koju je istraživalo tek nekoliko autora. U ovom radu se analizira sva kompleksnost Meštrovićeve religioznosti koja je sadržajno vezana uz njegova brojna djela nadahnuta kršćanskim temama, kao i uz teme koje se vezuju za židovstvo te grčku i egipatsku mitologiju. U radu se govori o oblikovateljima Meštrovićeve religioznosti, razlikujući pritom njihov utjecaj na njegovo umjetničko stvaralaštvo od utjecaja na njegovu religioznu misao, a time i samu religioznost. Polazi se od činjenice da religioznost zadire u dubinu ljudskog bića, pri čemu u tome važnu ulogu ima utjecaj obitelji i okoline, svetih mjesta, te snažna životna iskustva vezana uz bolest, patnju i smrt. Naglasak je stavljen na osobna unutarnja promišljanja umjetnika, iznesena u autobiografskim bilješkama i korespondenciji s najbližim prijateljima svećenicima.